
photo by rU
Rusalka:Kad je prošle zime dolutala u moje dvorište, bila je sleđena od straha.
Neželjeno i odbačeno mače danima je čučalo ispod kuhinjske police ne dopuštajući mi da ga dodirnem, da provjerim nije li povrijeđeno, da vidim je l' mužjak ili ženkica.
Danas, godinu dana kasnije, svi su se njezini strahovi otopili poput preklanjskog snijega ... Zna da je voljena i naučila je voljeti ...
Pero, Đuro, Misko i Topsy: Sad je dio naše družine ... i svi je volimo ...
Pero: Kiša pada ....
Đuro: A Rusalka je šutljiva ...
... i još uvijek sluša radio ...
... i dremuckamo ...

Ćirica: Baš je fino uz nekog se priljubiti ...
Đuro: Mmmmmmmmmm ...
I ti si fino topla, Bubice ...
A je l' možda znaš - Zašto Rusalka cijelo poslijepodne sluša istu pjesmu?
Ćirica: Pst!
Đuro: Zašto - pst?
Pa nije rekla da to ne kažemo ...
Samo je rekla da ne kažemo da cijelo poslijepodne gleda nas dvoje ...
... i uzdiše ...

pfoto by rU
Rusalka mi je nadjenula ime Đurica, no ona me najčešće ipak zove - Bubica ... A Rusalka kaže da sam bila manja od bubice kad me je prvi puta ugledala.
Jedne zimske noći otvorila sam vrata i ugledala malenu sjenčicu kako trči preko dvorišta ... Učinilo mi se da je sjenčica kliznula ispod vrata šupe ... ispričala mi je Rusalka.
A ta sjenčica bila sam - ja.
Sjećam se samo da su me neke hladne ruke odvojile od tijela moje majke. I, sjećam se kako su me te iste hladne ruke spustile u snijeg pred jednom vrtnom ogradom ... Bilo je hladno u snijegu i strašno u mraku. Sjedila sam pred vrtnom ogradom i toliko se bojala da se nisam usuđivala glasno plakati ... A onda sam začula nečije korake i šmugnula ispod vrtne kapije. Vrt je bio pod snijegom, bilo mi je zima ... i ja potražih sklonište ...
Sljedeće čega se sjećam su tople ruke. Podigle su me iz mraka i unijele u svjetlo. Iako su ruke bile tople i nježne, iako su me ponijele u svjetlost i toplinu, ja sam se jako uplašila i skrila pod policu.
Sad znam da će ruke koje su me iz mraka podigle uvijek biti tople i nježne, no još uvijek si ne mogu pomoći - čim me ruke podignu, opet me uhvati onaj stari strah ...
Ludice, mala, ne boj se ... uvijek mi kaže Rusalka.
I ja se, iz dana u dan, bojim sve manje.
I sve više vjerujem Rusalki da će taj strah da će me opet dohvati neke hladne ruke jednoga dana nestati ...
I moji prijatelji iz Rusalkine družbe mokrih šapica uvjeravaju me da će strah doista nestati. Svi su mi oni ispričali priče slične mojoj.
Pero i Đuro: Bilo je hladno i mokro, oko nas tama ...
A onda nas podigoše tople ruke Rusalkine sestrice Ančice. Ona nas je iz tame unijela u svjetlost ...
Tople su ruke ukapale tople kapljice mlijeka u naša usta, a topli jezik Ančicinog pinčera Jackya polizao nas je baš kao jezik naše mame.
Kad smo malo poodrasli, Rusalka i Ančica riješile su da će nam bolje biti u Rusalkinu vrtu nego u Ančicinom stanu na drugom katu ... i tako stigosmo k Rusalki ...
mali Miško: Ja se samo sjećam da me netko bacio u snijeg preko plota ...
Sjeo sam pred neka osvjetljena vrata i derao se iz sveg glasa ...
Vrata u se otvorila i Rusalka je rekla: O, siroče ...
... i unijela me unutra, u toplo ...
Topsy: Mislila sam da me vole ...
A onda je došla sezona godišnjih odmora ... i ja se nađoh na ulici ...
Dugo sam lutala dok nisam, gladna, mršava i uplašena dolutala do Rusalkina vrta. Rusalkina mama Magdica tad je još bila živa. Bila je žalosna jer je njezina sijamka Maza umrla dan ranije. A Rusalka me je, kad me ugledala pred svojom vrtnom ogradom, podigla ... i potom spustila Magdici u krilo. Nitko od vas iz mačje družbe Magdicu ne pamti, svi ste stigli kad nje više nije bilo ... no, ja još uvijek pamtim Magdicine ruke ...
Ćirica: Eto, čuli ste moju priču ... i priče ostalih iz družbe mokrih šapica.
Pero i Đuro: Rusalka nas zove - prinčevi sa smetlišta ...
mali Misko: A ime - družba mokrih šapica - našoj je mačjoj družini nadjenula Necutako.
Rusalka veli da i Necutako ima svoju mačju družbu.
Rado bismo se družili s njima, no oni su, kaže Rusalka, negdje daleko, na južnoj strani kugle ...
Ne znam o kakvoj se kugli radi, no znam da su kugle okrugle i da se mogu kotrljati ... Možda se Necutako jednom i do nas dokotrlja ... a Rusalka veli da joj ništa ne bi bilo draže ...
Ćirica: Eto, to je sve za danas ...
Ostajte svi dobro ... do neke nove priče ...

Pero i Đuro: Napokon se Rusalka sjetila i našeg bloga ...
Miško: Već smo mislili da neće biti novog posta do novog snijega ...
Pero: A kod nas ima novosti!
Prije no što se snijeg iz prošlog posta istopio, dobili smo novog člana naše mačje družbe ...
Đuro: Malo prugasto mače ...
Rusalka je mislila da je dečko, pa ga je nazvala Ćiro.
Pero: A Ćiro ... ha ha ha ... ispade - Ćirica.
Đuro: Baš je slatka, iako je narasla još uvijek je malecka ...
I najviše se meni mazi ...
Miško: A mene najviše zadirkuje ...
Topsy: A od mene ima najviše rešpekta ...
Pero i Đuro: Grize za šapice ...
mali Miško: ... i štipa za uhice ...
Ćiro: A ja se smudrio, pa sjedim na toplom ...
| < | siječanj, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Copyright © 2008 - 2010. by Rusalka

stazica do naše kumice Necutako
Družba Mokrih Šapica:
Bilbo, sad šeta nebeskim vrtom:

Topsy, najstarija u Družbi:

Pavo, ex komšija-mačak, kratko je bio s nama:

Lucky, sjedi na nebeskoj vrtnoj ogradici:

mali Miško i Ćirica, najmlađi članovi Družbe:

Naše pustolovine:
Bubilo, Loricin blog
Finicin ježev blog
Fridin kutak
Guinea pig
Jja, macan Lucky
fotoPtičica